Sarajevo se prvo čuje, pa tek onda vidi. Kucanje čekića po bakru u Kazandžiluku, žamor ispred pekara, džezva koja se spušta na sto uz zveket poslužavnika. To je grad koji ulazi kroz uho i nos prije nego kroz objektiv, i upravo zato ga je najbolje obilaziti bez žurbe.
Za goste koji odsjedaju iznad Pala, Sarajevo je izlet od dvadesetak kilometara. Dovoljno blizu da se ide poslije doručka, dovoljno daleko da veče pripadne planini.
Jutro na Baščaršiji
Počnite kod Vijećnice. Fasada u pruganoj kamenoj oblozi i svjetlo koje pada kroz vitraže rijetko ko prođe bez zastajanja. Odatle ulice se sužavaju, izlozi postaju manji, a zanati vidljiviji – bakar, koža, drvo, filigran.
Kazandžiluk vodi prema Sebilju, drvenoj česmi oko koje se okupljaju golubovi i cijeli svijet sa telefonima u rukama. Savjet koji vrijedi više od svakog spiska: prvo napravite jedan krug čaršijom bez ulaženja u radnje. Kada osjetite raspored, znaćete gdje se želite vratiti.
Ujutro su ulice mirnije. Ako neka zanatlija radi, pitajte prije fotografisanja – kratak razgovor otkrije više nego bilo koji izlog.
Ručak koji ne treba komplikovati
Najčešća greška prvog dolaska je pokušaj da se proba sve. Izaberite jedno jelo i pojedite ga kako treba. Ćevapi u somunu, sa lukom i kajmakom, jedan su prepoznatljiv uvod. Buregdžinica nudi drugačiji ritam i izbor nadjeva, od mesa do sira i zelja.
Bosanska kafa zaslužuje posebnu pauzu. Dolazi u džezvi, sa fildžanom i rahatlokumom sa strane, i ne pije se kao espresso. U Morića hanu, nekadašnjem karavan-saraju, ili u nekom mirnijem dvorištu, ta pauza vrati mjeru danu. Više o čaršiji i hrani pisali smo u vodiču Baščaršija i ćevapi.
Trebević, ako imate još dva sata
Sarajevska žičara polazi iz Starog Grada i za oko devet minuta izlazi na Trebević, na 1.627 metara. Sistem ima 33 kabine, a pogled sa vrha objašnjava grad bolje od bilo kojeg muzeja: kotlina, minareti, tornjevi i planine koje ga zatvaraju sa svih strana.
Gore su i ostaci olimpijske bob-staze iz 1984, danas prekriveni grafitima i šumom – jedno od onih mjesta koja istovremeno pričaju o slavi i o ratu. Radno vrijeme i cijene žičare provjerite na zicara.ba prije polaska, jer se mijenjaju kroz sezonu i zbog operativnih uslova.
Povratak u tišinu
Najbolji dio ovog izleta dolazi na kraju. Vožnja prema Palama vodi iz gradske vreve u borovu šumu za manje od pola sata. Buka se povlači postepeno, a onda odjednom nestane.
Umjesto traženja parkinga u centru i večeri uz saobraćaj pod prozorom, dan se završava na 1.187 metara, uz večeru sa pogledom prema Romaniji i noć u kojoj se čuje samo šuma. Sutradan možete birati potpuno drugi svijet – Jahorinu sa njenih 54 kilometra staza ili Ravnu planinu sa jezerima na vrhu.
Taj kontrast, između čaršije u podne i planinske tišine u deset uveče, ono je što gosti najčešće pamte. I najlakše je izvesti kada baza nije u gradu.
Mirna baza za svaki dan